Izdajnik

Dobili smo Zakon o hrvatskom jeziku, pa hajdemo malo pogledati što je to i tko je izdajnik. Evo što kaže portal Školski rječnik hrvatskog jezika:

1. Osoba koja je prešla u neprijateljske redove
2. Osoba koja je iznevjerila koga ili što, koja se nije držala dogovora ili nije ispunila obećanje.

Dakle, nećemo o SDSS-u. Ako nam je on „neprijatelj“, onda on ne može biti izdajnik. On može biti protivnik, pa i neprijatelj. Ali ne i izdajnik. Izdajnika tražimo u vlastitim redovima ili sebi samome. Logično.

Za uvod ove kolumne citirajmo neke izjave čelnika DP-a o Andreju Plenkovići i HDZ-u, uz napomenu da je često riječ o afektivnim i emotivnim trenucima, pa čak i nemojmo nužno svaku riječ vagati onakvom mjerom kakvom nam na prvo slušanje zvuči.

S ovakvim korumpiranim HDZ-om ne postoje šanse za koaliciju (Ivan Penava, N1, 1. ožujka 2024.).

HDZ koji je u Sanaderovo doba osuđen kao „kriminalna zločinačka organizacija“ dječja je igra u usporedbi s Plenkovićevom Borg grupom. / Ovo što Andrej Plenković danas radi je šest puta gore nego ono što je radio Sanader (Ivan Penava, konferencija za medije Domovinskog pokreta, 13. veljače 2023.).

Sada nije stranka talac jednog čovjeka, nego je cijela država talac jednog lopova i najvećeg neprijatelja hrvatskog naroda, Plenkovića (Stipo Mlinarić Ćipe tijekom rasprave u Hrvatskom saboru, 23. veljače 2023.).

To je svjetski rekord, ne postoji nijedna vlada koja je smijenila trideset ministara. To bi mogao biti samo državni udar, a ovo ima čak elemente državnog udara (Mario Radić, Jutarnji list, prosinac 2023.).

To je politika koju je davno opisao Antun Gustav Matoš koji je predvidio i današnji trenutak (Ivan Penava o vodstvu HDZ-a, govor na predizbornom skupu DP-a u Lisinskom, 23. ožujka 2024. – svi citati preuzeti s Indexa, 21. travnja 2024.)

Nije ni Andrej Plenković njima ostao dužan, pa ga je njegov vlastiti član stranke snimio i pustio u javnost sljedeće kvalifikacije (i opet uzmimo u obzir internost sastanka na kojem se govori slobodnije nego pred kamerama, bez ironije).

Taj Penava postoji, moja baba pokojna bi mogla biti gradonačelnica Vukovara… sve što se tamo napravi, oni nisu sami napravili ništa. Ništa. Nula. I uzeo na sebe žrtvu ljudi kojih nema. I postao predsjednik, usput i gradonačelnik zato što se Marija Budimir ozvučila. To su kvarni ljudi. Zli. Zli ljudi s kojima nećemo imati posla. Nema nikakvih dilema. Nemojte biti zavarani, joj to su desni, naši su Hrvati. Nisu. Oni su srušili Kolindu, sutra će srušiti nas. To morate znati (Nacional, 14. travnja 2024.)

Degutantno je i citirati neke takve međusobne optužbe, ali – napomenuli smo – one se mogu čak i uzeti kao politički folklor. Sad se stvari mogu stišati i može se otići razgovarati o „programu“. No, problem je što je Domovinski pokret cijeloj hrvatskoj javnosti objavio svoj ključni okvir koji je sada i njima samima jedini sudac. Čak i kad se stiša rječnik.

„Oslobođeni pad“

Domovinski pokret je cijeloj hrvatskoj javnosti pokazao plakat na kojem je s jedne strane poruka za koga je Vukovar 1991. godine „oslobođen“, a s druge strane za koga je „pao“ (navodnici su citati, a ne iskrivljavanje značenja!). Na lijevoj strani su Vojislav Stanimirović, Milorad Pupovac i Andrej Plenković, a na drugoj vaši članovi i vukovarski branitelji Tomislav Josić, Damir Markuš i Stipo Mlinarić Ćipe.

Jeste li vi u Domovinskom pokretu svjesni da koalicijom s Andrejom Plenkovićem prelazite na drugu stranu plakata? Jer je i on za vas na toj strani. Ne možete vi sada njega prebaciti na svoju stranu, jer vaš plakat je bio konstatacija o prošlosti, a ne upozorenje za budućnost. Vi sada samo možete prijeći na tu lijevu, crvenu, „osloboditeljsku“ stranu. Vi ste to samima sebi zadali. Vi ste tim plakatom cijeli svoj obraz za cijeli život stavili „slikom na sliku“. Ako ne razumijete logiku, samo ću vam reći da biste čak i samo odlaskom na sastanak s Andrejom Plenkovićem, vi nosili bijelu zastavu predaje Vukovara i ove trojice s desne strane plakata preko kojih ste simbolički označili sve vukovarske branitelje. I vama i Andreju Plenkoviću nije lako ovo pročitati, ali to ne mislim ja – to ste cijeloj Hrvatskoj vi stavili kao poruku. I na temelju te poruke tražili glasove. Sada će vas ta slika spremnosti prijelaza na drugu stranu pratiti do kraja života.

Jeste li pretjerali s porukom na tome plakatu? Neću vam ja na to pitanje odgovoriti, jer nisam mu ja autor. Reći ću vam nešto što je za vas još gore. Da biste otišli na sastanak s Andrejom Plenkovićem vi – baš vi – morate reći da ste pretjerali s tim plakatom. Vi morate reći da je biti na istoj strani s – pazite sad – Vojislavom Stanimirovićem vama prihvatljivo. Ne više samo Andreju Plenkoviću, nego sada i vama prihvatljivo!

Jel sad kužite zašto sam u prošloj kolumni rekao da vama više treba „velika koalicija“ nego vi „velikoj koaliciji“? Jer ta koalicija ima 82 mandata bez manjinskih zastupnika. A vi ne možete u koaliciju sa SDSS-om, sami kažete. Međutim, problem je što ne možete ni s Andrejom Plenkovićem. Jer i njega ste stavili na tu stranu plakata. Pogledajte sliku i oznake stranaka ispod. Uh, pa ne piše tamo AP, nego HDZ. Ne možete vi do većine s HDZ-om samo zbog izbijanja SDSS-a, nego i zbog toga što je s druge strane za vas i HDZ. Sami ste to stavili na plakat.

Ali tu nisu stali vaši problemi. Jer neki analitičari kažu da, ako ne odete s HDZ-om, da nećete ni s lijevo-liberalnom stranom. Rekli su to zato što nisu ugradili još samo jednu sličicu u taj mozaik. Naime, onaj tko sabotira micanje s vlasti takvog HDZ kakvog ste ga vi opisali, taj – mukama nikad kraja – opet prelazi na drugu stranu vašeg plakata. Jer pomaže poraženom HDZ-u da se oporavi i pobijedi. Pomaže HDZ-u koji je „pao“ (da se poslužim vašim riječima, ali sad kao slikom izbornog rezultata) da se „oslobodi“ i „pobijedi“ u drugom pokušaju. Shvaćate li sad moju poruku koju ću vam još jednom ponoviti: više Domovinski pokret treba „veliku koaliciju“, nego „velika koalicija“ vas.

Kad formirate vlast s HDZ-om možete slobodno preimenovati Domovinski pokret u „Oslobođeni pad“.

A sad mirno trančirajte programsku masku koju ćete odnijeti HDZ-u i koju će on – jer ste vi nepotkupljivi i jer se ne prodajete za fotelje – „morati“ prihvatiti. I tako ćete pobijediti vlastiti plakat preko kojeg ćete postizborno zalijepiti onu poznatu zahvalu biračima: hvala vam što ste nam pomogli da izdamo sami sebe. Jer kad ispregovarate „programske sadržaje“ kao svoj uvjet koalicije s „drugom stranom plakata“ (jer sami ste se stavili u zamku da to više nije tek SDSS) ostat će vam samo ona konstatacija izrečena o onom pregovaraču čija je cijena bila 30 srebrnjaka: bolje bi nam bilo da nismo ni prešli izborni prag.

Zato požurite s pregovorima do moje sljedeće kolumne, koja će izaći bez obzira na to. Za dan, najviše dva. Ovo je bio samo blagi uvodni tekst u temu koja slijedi, temu za koju će nam trebati još pokoje objašnjenje ili tumačenje pojmova iz rječnika hrvatskog jezika. Recimo, licemjerje.